Siromasko izbina
1. Domoći kruh
Domoći kruh pece se u krušnoj peći (danas to niku ne cini). Misi se od bile ili polubile muke, more i ol skure. Za osan bini kruha, koliko je tukalo za setemonu don u jednuj famiji, potriba je osan kili muke. A moglo se napravit i zavite bine. Većinun za Božić i Bolnji don. Moja nona je to znala lipo umisit za Božić. To son se od nje naucila. Zamisi se u kopanju.
Bira se pripremi pri nego se zamisi. Tri kockice friške bire (ili jedon digo, ispavice ga ni bilo, ni bilo ni bire, nego kvos) buto se na kilo muke. Ne meću svi jednoko. U jedon pot ili veći žmul pomoci se bira, u mloku, ne u vrilu vodu, i dodo se bokun cukara. Ostavi se da se digne. A pri nego je bilo bire za kupit koristi bi se kvos. Ako ga nisi imo pozojmiš u drugega: moli vos ako imote malo kvosa za pozojmit. Posli bi se vrotilo kvos na jedon pjat.
Za to se vrime pripremi muka. Prosije se kroz sito, u kopanju. U muku se ucini rapa da se more ulit mloke vode u koju se stavi soli. Jelnu rukovicu na sedan, osan kili muke. Dodo se i dvi, tri žjice sojnega ulja, malo ulja, ne puno. Rukima se misi neka se napravi gruda. Pešto se i voltoje. Ispeštona je kad se pocnu cinit mihurići. Gruda se zbije pri jedon kroj kopanje i pokrije inbujen: zimi debje, liti tanje. Kal se vidi da gruda kisne, da se diže, voltoš je nikoliko puti, malo primisiš i opet pokriješ, a moreš i ne.
U to se pocne polit peć. Kal peć na polovicu zabili, umise se bine, proste ili zavinute. Za zavinute (kornete) tisto se rastegne i uvije. Zavinute bine cinilu su se somo za Božić, a i to kako ku. Za vidi jesu bine gotove, provoš je kruh ladahan. Uzmeš u ruke binu i oćutiš je ladahna, ili je takneš parstima. Ako je kruh težak onda još ni kisal. Ošervo se da ne prikisne, jer onda pade.
Pri nego se slože bine u peć, gledo se je upoljena. Kad zabili dvo parsta ispril vrot, onda je upoljena. Ako je tako, peć se pomete metlun od zelenega žeromada, vrisa ili smarške, a more i od pelina. Nojboje je od žeromada. Žerava se skivo pri jedon kroj peći i pokrije latun da kruh ne izgori.
U peć se bine složu na darvenuj poli. Ako je peć priko mire upoljena pokriju se bine debjun kortun da se kruh ne privopi, ne zapece. Ako kruh dobro ne ćapoje, žeravu se malo otkrije, neka se kruh zarumeni. Bine se darže u peći kolo ure i pul. Kad se polun more otcipit bina od bine, onda je kruh gotuv i more se izvadit. Bine se stivo na dasku i pokrije imbujen.
Cili posol kolo kruha tuko lavorat s pumnjon i ažvelto. U istu vrime tuko gledot na peć i na kruh: da se peć ne privopi, da kruh ne prikisne. Jelnuj ženi somuj to ne bi bilo lako. Domoći kruh moga je durat osan don. Liti se moga pokvarit, pok se daržo u konobu. Bez kruha, kaki bi da bi, ni se moglo živit. Jer ni služi somo kako kruh nego se, napuse kal bi se istvordi, koristi za panodu i drugu iće.
Bira se pripremi pri nego se zamisi. Tri kockice friške bire (ili jedon digo, ispavice ga ni bilo, ni bilo ni bire, nego kvos) buto se na kilo muke. Ne meću svi jednoko. U jedon pot ili veći žmul pomoci se bira, u mloku, ne u vrilu vodu, i dodo se bokun cukara. Ostavi se da se digne. A pri nego je bilo bire za kupit koristi bi se kvos. Ako ga nisi imo pozojmiš u drugega: moli vos ako imote malo kvosa za pozojmit. Posli bi se vrotilo kvos na jedon pjat.
Za to se vrime pripremi muka. Prosije se kroz sito, u kopanju. U muku se ucini rapa da se more ulit mloke vode u koju se stavi soli. Jelnu rukovicu na sedan, osan kili muke. Dodo se i dvi, tri žjice sojnega ulja, malo ulja, ne puno. Rukima se misi neka se napravi gruda. Pešto se i voltoje. Ispeštona je kad se pocnu cinit mihurići. Gruda se zbije pri jedon kroj kopanje i pokrije inbujen: zimi debje, liti tanje. Kal se vidi da gruda kisne, da se diže, voltoš je nikoliko puti, malo primisiš i opet pokriješ, a moreš i ne.
U to se pocne polit peć. Kal peć na polovicu zabili, umise se bine, proste ili zavinute. Za zavinute (kornete) tisto se rastegne i uvije. Zavinute bine cinilu su se somo za Božić, a i to kako ku. Za vidi jesu bine gotove, provoš je kruh ladahan. Uzmeš u ruke binu i oćutiš je ladahna, ili je takneš parstima. Ako je kruh težak onda još ni kisal. Ošervo se da ne prikisne, jer onda pade.
Pri nego se slože bine u peć, gledo se je upoljena. Kad zabili dvo parsta ispril vrot, onda je upoljena. Ako je tako, peć se pomete metlun od zelenega žeromada, vrisa ili smarške, a more i od pelina. Nojboje je od žeromada. Žerava se skivo pri jedon kroj peći i pokrije latun da kruh ne izgori.
U peć se bine složu na darvenuj poli. Ako je peć priko mire upoljena pokriju se bine debjun kortun da se kruh ne privopi, ne zapece. Ako kruh dobro ne ćapoje, žeravu se malo otkrije, neka se kruh zarumeni. Bine se darže u peći kolo ure i pul. Kad se polun more otcipit bina od bine, onda je kruh gotuv i more se izvadit. Bine se stivo na dasku i pokrije imbujen.
Cili posol kolo kruha tuko lavorat s pumnjon i ažvelto. U istu vrime tuko gledot na peć i na kruh: da se peć ne privopi, da kruh ne prikisne. Jelnuj ženi somuj to ne bi bilo lako. Domoći kruh moga je durat osan don. Liti se moga pokvarit, pok se daržo u konobu. Bez kruha, kaki bi da bi, ni se moglo živit. Jer ni služi somo kako kruh nego se, napuse kal bi se istvordi, koristi za panodu i drugu iće.
2. Ružonki
Uza kruh se uvik peklo kolaciće ol istega tista od kojega su se pekle bine, da se se razvesele dica. Ružonki su kolacići koji su se pekli za Božić. U kolacić se, kako u krunicu, stave menduli. Ispecu se skupa s kruhon.
3. Panoda
Slika - Marica Buratović
More se skuhot dvi panode: na ulje i na pomedore. Za panodu nojboji je stori domoći kruh. Za nevoju more posluži i kupuvni.
Panoda na ulje: u teću se buto vode koko je potriba da se kruh polije. Dodo se soli i mišonega ulja. U to se izrize storega kruha na manje i tanje fete. Debele fete ne vajaju. Kuho se dokle kruh ne postane mek, ali ne tako da se pritvori u panodu. (Ali, i to je kako ku voli. Niku voli da se kruh prikuho, a niku da ostane tvord.)
Panoda na pomedoru: šufigo se kapule da malo zablišći. Onda se stavi šufigat pomedore izrizone na komade. Dodo se vode koko je potriba i posoli. U to se izrize kruh – isto kako i kol panode na ulje. Sve se to kuholo na komin, na ugnju od darva, na komostre i na trepije. Brunzin se stovjo na trepije ili bi se obisi na komostre povar ugnja.
Panoda na ulje: u teću se buto vode koko je potriba da se kruh polije. Dodo se soli i mišonega ulja. U to se izrize storega kruha na manje i tanje fete. Debele fete ne vajaju. Kuho se dokle kruh ne postane mek, ali ne tako da se pritvori u panodu. (Ali, i to je kako ku voli. Niku voli da se kruh prikuho, a niku da ostane tvord.)
Panoda na pomedoru: šufigo se kapule da malo zablišći. Onda se stavi šufigat pomedore izrizone na komade. Dodo se vode koko je potriba i posoli. U to se izrize kruh – isto kako i kol panode na ulje. Sve se to kuholo na komin, na ugnju od darva, na komostre i na trepije. Brunzin se stovjo na trepije ili bi se obisi na komostre povar ugnja.
4. Kruh polijen brujeton
Stori domoći kruh more se polit svakin brujeton. Liti smo svaku malo polivali kruh sa brujeton od sardel. Kruh bi se izrizo na fete na manje pjate, za svakoga napuse, ili na jedon veli pjat zajedniški za sve, a onda bi brujet vaze svak na svuj pjat. Uz to smo ili pecene sardele.
Zimi smo polivali kruh sa brujeton od giric. Napili bismo se vina, ako ga je bilo. Ako ne onda slova, ili jutega vina. Ili kvasine.
Zimi smo polivali kruh sa brujeton od giric. Napili bismo se vina, ako ga je bilo. Ako ne onda slova, ili jutega vina. Ili kvasine.
5. Fažul na kvasinu
Tvordi domoći kruh puno je dobar za fažul na kvasinu. To smo iće puno volili, napuse u pulne, nakun lavura.
Fažul se kuho u posoljenuj vodi, ne gusto nego malo rilje. Kal se iskuho fažul na mišonemu ulju šufigo se u pasuru malo kapule. Ceko se da kapula požuti i onda se zagosi sa kvasinun, sa dvo parsta kvasine iz žmulu. Gledo se da se ne užeže ulje. Kvasina sa uljem tuko prokuhot, dvo tri glogoja, jer drukcije ne bi vridilo. Ne smi bi puno kvasine da ne bi bilo juto.
Sve se to skupa izmišo u brunzin sa darvenun žjicun, a more bi i kojun drugun. S tin se polije tvordi domoći kruh izrizon u pjatu, na mole fete.
Fažul se kuho u posoljenuj vodi, ne gusto nego malo rilje. Kal se iskuho fažul na mišonemu ulju šufigo se u pasuru malo kapule. Ceko se da kapula požuti i onda se zagosi sa kvasinun, sa dvo parsta kvasine iz žmulu. Gledo se da se ne užeže ulje. Kvasina sa uljem tuko prokuhot, dvo tri glogoja, jer drukcije ne bi vridilo. Ne smi bi puno kvasine da ne bi bilo juto.
Sve se to skupa izmišo u brunzin sa darvenun žjicun, a more bi i kojun drugun. S tin se polije tvordi domoći kruh izrizon u pjatu, na mole fete.
6. Patakenjac
Dvi su vorsti patakenjca – na ulje ili lešo i na pomedoru.
Patakenjac na ulje: uzavre se vode, ne veće nego je potriba da se polije kruh. Soli se buto kako ku voli. Kad uzavre voda iskrene se dvo joja da zakuhodu u tu vodu, ma ne da se puno istisnu. Ali, i to je prema guštu, kako je komu drogo.
Izrize se storega domoćega kruha na tanje fete, buto se u pjat sa dvo luka i malo ulja. To se polije sa vodun i jojima. Niku voli da se žumonca od joj razliju po kruhu, a niku da joja ostanu u cilo. Dosta su dvo joja za jednega cijadina (ako ih imo, ako ne more se pasat i s jednin).
Evo i patakenjac na pomedoru: kuho se ka je stajun od pomedori. Šufigo se pomedori, kapule i lučike. Nojglavnijo je lučika jer je nojlipjo. Buto se i dvo luka i soli prema potribi. Šufigoje se na mišonemu ulju. Kad se šufigo dodo se voda. More se buta i joj ako ih imoš i koji kumpir, koja paprovica ili poverun. Kapula i lučika ne smidu bit sirovi. S tin se polije kruh, isto kako i kod patakenjca na ulje.
Patakenjac sa pomedorun, na domoći kruh, je bi bog bogova. To je barzu iće. Kuholo se kad se arvalo iz poja, kad se cin pri tukalo ima ništo za izist.
Patakenjac na ulje: uzavre se vode, ne veće nego je potriba da se polije kruh. Soli se buto kako ku voli. Kad uzavre voda iskrene se dvo joja da zakuhodu u tu vodu, ma ne da se puno istisnu. Ali, i to je prema guštu, kako je komu drogo.
Izrize se storega domoćega kruha na tanje fete, buto se u pjat sa dvo luka i malo ulja. To se polije sa vodun i jojima. Niku voli da se žumonca od joj razliju po kruhu, a niku da joja ostanu u cilo. Dosta su dvo joja za jednega cijadina (ako ih imo, ako ne more se pasat i s jednin).
Evo i patakenjac na pomedoru: kuho se ka je stajun od pomedori. Šufigo se pomedori, kapule i lučike. Nojglavnijo je lučika jer je nojlipjo. Buto se i dvo luka i soli prema potribi. Šufigoje se na mišonemu ulju. Kad se šufigo dodo se voda. More se buta i joj ako ih imoš i koji kumpir, koja paprovica ili poverun. Kapula i lučika ne smidu bit sirovi. S tin se polije kruh, isto kako i kod patakenjca na ulje.
Patakenjac sa pomedorun, na domoći kruh, je bi bog bogova. To je barzu iće. Kuholo se kad se arvalo iz poja, kad se cin pri tukalo ima ništo za izist.
7. Suhe smokve
Izvor: http://pripadantebi.blog.hr/
Za osušit nojboje su smokve bilice i zelenke. Bilice su boje. Jedne i druge dobro je brat kad su visanice, kad su se pocele sušit na stablu. Ako je moguće smokve se beru sa cezojen. Vajo gledo da smokva ni ranjena, ali se i ona more osuši i posli od nje ucini hjib.
Ubrone je smokve dobro sumpora. Sumporaju se u peći ili većemu vožu. Stavi se unutra kofica smokov a sumpor se užeže pri jednu bondu, na plocu ili na komadu kupe. Kofica se postavi malo podignuto, more na dvi stine. Glovno je da da vožbude dobro zatvoren, da dim od sumpora ne izojde vonka. Svi sudi tukaju bi cisti. Smokve se sumporaju od pul do jedne ure. Ne smidu se prisumpora jer će pocarveni. Ako vidiš da carvene malo otvori vož da sumpor izojde. Ni potriba puno sumpora – dosta je jedna rukovica na koficu smokov. Sumporone smokve stovjaju se na sušilo, nojboje u darvene.
I za brat i za suši smokve tuko bi lipu vrime, bez umida. Smokve se okriću kal se suše, da se suše jednoko. Ni dobro sve smokve zajedno suši. Izdvoji se smokve koje su sušje, koje su ranjene i suši ih se napuse. Smokve se ne smi prisuši jer će osta tvorde. Ako su ostale tvorde more ih se stavi u jednu vriću po ih malo izgazi.
Ka su se smokve osušile kogo ih pere u more a kogo u uzavrilu slonu vodu. Peru se u pašabrodu. Posli tega se ope suše. Pokriju se mrižun da ne dujdu muhe. Razdile se dobre od slabih smokvi i pokupe u sakete ili kašete od kartuna. Od slabi se posli more ucini hjib.
Na kraju se smokve posole. Sole se s malo lišćo od zelenega žeromada, javora (tj. lovora), simena od koromaca, a more se doda i koji list cesmine da boje zabile i da budu boje zacukarone.
Ubrone je smokve dobro sumpora. Sumporaju se u peći ili većemu vožu. Stavi se unutra kofica smokov a sumpor se užeže pri jednu bondu, na plocu ili na komadu kupe. Kofica se postavi malo podignuto, more na dvi stine. Glovno je da da vožbude dobro zatvoren, da dim od sumpora ne izojde vonka. Svi sudi tukaju bi cisti. Smokve se sumporaju od pul do jedne ure. Ne smidu se prisumpora jer će pocarveni. Ako vidiš da carvene malo otvori vož da sumpor izojde. Ni potriba puno sumpora – dosta je jedna rukovica na koficu smokov. Sumporone smokve stovjaju se na sušilo, nojboje u darvene.
I za brat i za suši smokve tuko bi lipu vrime, bez umida. Smokve se okriću kal se suše, da se suše jednoko. Ni dobro sve smokve zajedno suši. Izdvoji se smokve koje su sušje, koje su ranjene i suši ih se napuse. Smokve se ne smi prisuši jer će osta tvorde. Ako su ostale tvorde more ih se stavi u jednu vriću po ih malo izgazi.
Ka su se smokve osušile kogo ih pere u more a kogo u uzavrilu slonu vodu. Peru se u pašabrodu. Posli tega se ope suše. Pokriju se mrižun da ne dujdu muhe. Razdile se dobre od slabih smokvi i pokupe u sakete ili kašete od kartuna. Od slabi se posli more ucini hjib.
Na kraju se smokve posole. Sole se s malo lišćo od zelenega žeromada, javora (tj. lovora), simena od koromaca, a more se doda i koji list cesmine da boje zabile i da budu boje zacukarone.
8. Hjib ol smokov
Od slabiji suhih smokov cini se hijib. Razumi se da boji hjib ispade od boji smokov, ali onda se neće imat dobrih smokov za ist. Smokve tukaju bit meke da se mogu samlit na ruke, na makini za meso. Tako dobiješ tisto od smokov.
Evo, ca se cini kad samiliješ smokve. Staviš ih u sud, na primjer u cisti grotac, i pestoš kako i tisto. Meće se bokun rakije jer se ne bi moglo misit. U tisto se buto vanilije, malo soka od lemuna i pinku suhega simena koromaca. Dokle misiš pereš svaku malo ruke u rakiju.
Od tista se ucine okrugli hjibi. Svaki hjib butoš na list od smokve, stivoš ih na dasku i staviš da se suše. Osiguroš ih od muh. Sutradon ubereš novu lišće od smokve na koje se hjibi voltoju da se boje suše. Kal se pocnu sušit olnese se lišće ispol njih jer bi se mogli zalipit. Nastavi ih se sušit dokle ne budu posve suhi. Na kraju se posole, sve isto kako i suhe smokve.
I za sušit hjibe glovno je da vrime bude lipo, bez dažja i umida.
Evo, ca se cini kad samiliješ smokve. Staviš ih u sud, na primjer u cisti grotac, i pestoš kako i tisto. Meće se bokun rakije jer se ne bi moglo misit. U tisto se buto vanilije, malo soka od lemuna i pinku suhega simena koromaca. Dokle misiš pereš svaku malo ruke u rakiju.
Od tista se ucine okrugli hjibi. Svaki hjib butoš na list od smokve, stivoš ih na dasku i staviš da se suše. Osiguroš ih od muh. Sutradon ubereš novu lišće od smokve na koje se hjibi voltoju da se boje suše. Kal se pocnu sušit olnese se lišće ispol njih jer bi se mogli zalipit. Nastavi ih se sušit dokle ne budu posve suhi. Na kraju se posole, sve isto kako i suhe smokve.
I za sušit hjibe glovno je da vrime bude lipo, bez dažja i umida.
9. Kompot ol smokov
Zimi je kompot od smokov puno lip. More se dodat i koji suhi goroc. Sve se stavi u vodu neka kuho. Kuho se dosta vrimena. Kad se skuho cukara se stavi prema potribi. Kompot se more ucinit i bez goroca, napuse za stariji svit, jer goroc istisko.
10. Brujet ol pecurvi
Dobro osusis pecurve od zemje, sporkice i corvi. Napuse ol corvi, jer znodu bi dosta carvjive. Ne peru se nego se ciste suhun karpun. Ocišćene pecurve isici na manje komade.
Na sojnemu ulju ili mišonemu (boje je mišonu, ali ne s puno maslinovega, da ne bude žestoko) šufigoš malo kapule i paprike. Ako imoš pomedori butoš dvi-tri. Ili konserve. More se pomišat pomedori i konserve da boje ispade. Buto se i malo petrusimula. I iz žmula dvo parsta bilega vina (a moreš i cornega misto bilega, ako voliš).
Kad se to šufigo mećeš pecurve neka se sve skupa šufigoje. Kad je šufigono doliješ vode, ne puno – somo da oplije. More se dodat i dvo kumpira isicena na komade. Kuho se dokle pecurve ne omeknu. Avertiš da ne izgori, ali se ne smi doda puno vode. Papriš i soliš po žeji.
Na sojnemu ulju ili mišonemu (boje je mišonu, ali ne s puno maslinovega, da ne bude žestoko) šufigoš malo kapule i paprike. Ako imoš pomedori butoš dvi-tri. Ili konserve. More se pomišat pomedori i konserve da boje ispade. Buto se i malo petrusimula. I iz žmula dvo parsta bilega vina (a moreš i cornega misto bilega, ako voliš).
Kad se to šufigo mećeš pecurve neka se sve skupa šufigoje. Kad je šufigono doliješ vode, ne puno – somo da oplije. More se dodat i dvo kumpira isicena na komade. Kuho se dokle pecurve ne omeknu. Avertiš da ne izgori, ali se ne smi doda puno vode. Papriš i soliš po žeji.
11. Pecurve na gradikule
Izvor: http://nelinagustirna.blog.hr
Nojglavnije je da su pecurve zdrave, da nisu carvjive. Trinkuni se hite. Ociste se pecurve, ali ih se ne smi prat. Ocisti ih suhun, cistun karpun. Posoli ih i popapri, koliko voliš.
Postivo ih se cile na gradikule. Uli se dok se pecu. Tuko ih i okrićo. A niku dodo ulja, papra i soli kad se ispecu, ne pri.
Postivo ih se cile na gradikule. Uli se dok se pecu. Tuko ih i okrićo. A niku dodo ulja, papra i soli kad se ispecu, ne pri.
12. Pomedore na gradikule
Kako i pecurve mogu se na gradikule peć i pomedore. Boje je da su veće. Prisiceš ih na polovice, posoliš ih i popapriš po voji.
Sve je nojboje peć na žeravi od staric, na darvu ol store loze. A ako nimoš loze dobra su i drugo darva.
Sve je nojboje peć na žeravi od staric, na darvu ol store loze. A ako nimoš loze dobra su i drugo darva.
13. Piceji od luka na salotu
Tuko ošervat na luk da ne ide u picej. Jer kal se pritvori u picej onda od luka neće bit ništa. Zatu tuko picej ubrat na vrime, tako da ga ne slomiš nego pomalo i lipo izguliš. Ti piceji su dobri za salotu. Ako imoš veće piceji staviš ih u niki sud neka se kuhodu, ma ne puno, somo da se zakuho. Provo se je dobro. Kad je gotovo staviš ulja i kvasine, kako želiš i kako ti se sviđo. To je puno lipa salota.
14. Gorku zelje
U mišonciju za gorku zelje more se pomišat kostric, gorcik, gorcica, cistocel, nastriženica, malo rige, maka, divjega luka i druge trove koja se more ist. A more se u primaliće dodat malo lučike, dvi tri se mlode lučike ociste da se s njima zacini, ne store jer je storo lučika žestoka. Lučika se uvi stovjo u zelje i u drugu izbinu. Lučika je služila misto kapule. U ono vrime je to sve bilo dobro jer se ni polivalo lozje. Dobro je stavit malo blitve ako imoš, bit će ti to lipo, ali neće ti ništa vajat ako nimoš dobrega maslinovega ulja.
15. Divji kupus
Divji kupus se kuho som. Nojboji je kal pade led jer malo omekšo. Mi smo ga nojveće kuholi na Boljnji don, za veceru. Moja nona je govorila da ca se na Boljnji don iskuho može trajo osan don nakun Boljnjega dona.
16. Lišće ol artičoka
Lišće ol artiočaka, fino bi se ocistilo i butalo na pofrigu, zacinilo bi se lučikun, lukon, malo paprovice, sve se to stavi u ulje neka somo prostruji. Danas ne znon kako bi to koga pjažalo, jer ni ni provega kruha za izist. Onda je svako obitelj imala peć u koju je pekla kruh za svoju potribu. Kal je bilo slabu vrime ubrolo bi se tega lišćo od artičoka, bilo ga je usuda. To je bilo zimi dobro, nojboje kal bi palo malo sniga. Bilo je to lipo za ist ako si ga dobro zacini. Tukalo ga je znat napravit, jer ne bi svakomu dobro ispalo.
17. Tikva
Tikva i tikvice su od nojveće koristi za siromaha. Mora se zalivat kal ne dažji. Mi smo pri imali puno tikvi, mi nismo sve mogli izist kako mlode tikve, pustili bismo da se osuše na stablo ili tamo di su resle, naresle bi bile velike, a daržali smo ih za ist i da imomo za sime. Tako bismo dobili suhu tikvu koju smo posli kuholi na brujet,moreš buta kumpira. Dosta je volili, jer kad bi se dobro skuhola, lipo zacinila, mogla je bti bojo od bilo cega drugega, digol bi je volila veće nego meso, a mesa naravski ni bilo. Ako si imo kojega kozlića ili janciča meso bi se prodolo, ništo malo mesa ostavilo bi za sebe, i kulin. Ako je moguće neka se ubije to co imoš kolo Božića. Jo son se rukovala u sril onega rata, i nismo imali ništa za pir, ni kruha ni nicega, nego bokun tikve koju ju je nona,moja sekarva, iskuhola i to smo ili. Kumi su govorili da je to dobro da ne more bi boje. Tako se onda živilo, i tikva je bila dobra, a danas se imo mesa, a ni tako dobro njanci kako tikva.
Puno svita ne voli tikvice lešo, njima se pari da nisu ukusne. Nojlipje su tikvice na pomeduru. Tuko ih šufigat, more sa mošnjima od fažula, mojko moja to bude sila lipo. Nojprije se iskuho lešo onda se posli i volto na pomedoru. Popri je to bila bumba-bala. Moja nona je uvik držala da imo simena i ol tikvici, i od fažula, napuse uskega fažula koji bi nojboji.
Puno svita ne voli tikvice lešo, njima se pari da nisu ukusne. Nojlipje su tikvice na pomeduru. Tuko ih šufigat, more sa mošnjima od fažula, mojko moja to bude sila lipo. Nojprije se iskuho lešo onda se posli i volto na pomedoru. Popri je to bila bumba-bala. Moja nona je uvik držala da imo simena i ol tikvici, i od fažula, napuse uskega fažula koji bi nojboji.
18. Slanutak
Sodi se uvik slanutak na lozje, a sodilo se i druge verdure, puno se sodilo svacega, dok je još bi sod pok bi bilo svega, jer je bilo dobro iskopono. Tako se sodilo za lozje, da se nojpri iskopaju duboke jame. Slanutak se sodi ili som, ili mišono sa fažolum. Slanutak se moralo osusit da bude dobar za ist. Slanutak se moga iskuhot na lešo, onda se polije ulja, da se more ist. Moga se slanutak skuhot s manistrun, pok lipo butat pomedori ili konšerve, onda se to more poslužti pri glavnega jela, na primjer, pri pecene ribe, ili pri brujeta.
19. Tikverina
Lišće od tikve zove se tikverina. Ona se more dodat blitvi. More se dodat i cviće koje ostane kad se cisti tikva. Stavi se sve skupa sa blitvun.
20. Blitva i gorku zelje
Somu blitvu možeš pripremit kako hoćeš, a nojlipjo je mlodo blitva na maslinovo ulje, jo ne volim cistu maslinovu ulje, mene ono poli, zatu mećen mišonu ulje. Blitvu je dobro pomišat sa gorkin zeljem, kal je zima to bude ukusno. U gorku zelje se pomišo kostric i gorcik, gorcica, nastražineca, medarica, oskorušica, cistocel (malo ku za njega zno, a jo znon). Gorku zelje je nojlipje somu, staviš dosta ulja, isto mišonega, staviš malo luka, malo, ne puno, koromaca, da ne pridobije ukus.
21. Spuži
Spuži su lipi na brujet, na pomedoru. Spuže na lešo jedon put se zakuho, onda se voda prolije. Stavi ih se opet kuhot, pok se buto petrusimula, bez luka se ne more, i papra, kako ku voli, ma spuže lešo malo ku voli. Jedon put je moja mati iskuhola spuže na lešo i duša je otac i ona mu je to dola ist, a un ih je hiti niza stronu. Ona ih je skupila i opeta skuhola na brujet i onda smo ih svi skupa ili, otac, mati, nona i cilo famija.
Spuži mogu bit modrijoki, oni su veći, mogu bit i manji, zovu se spuži, a mogu bi i nojmanji, zavijoci. Nojveći su kadunjoci, njih bi se nošlo u Hum, di je kaduje, ali ih već ni, nestali su. I nojmanji spuži se mogu skuhot, fini su za juhu, a nas nono Sibe ni ih nonke vadi nego bi ih nako griza i izi ih skupa sa korun.
Ako imoš spuži, malo veće spuži, koko može stat u jelnu ne veliku teću, opereš ih, dobro ih opereš, neka izlizu da ih je lašnje vadit kal ih skuhoš. Kal su dobro oproni i kal su izlizli onda ih butoš u brunzin. Šufigoš pomedoru, staviš sve ca je za stavit, kapule, luka, petrusimula, paprovice, mores se i papra. Sve staviš kako da kuhoš gulaš, somo misto mesa staviš spuže. Kal ih kuhoš ne staviš puno vode. Moreš butat bokun dobrega vina. Bez kumpiri spuži na brujet ne vajaju. Kumpiri se stave kal malo pokuhoju spuži.
Spuži se mogu i peć, na žeravu. Moja mati ih je vazda pekla kal bismo bili na lozje. Na žeravu koja bi ostala od ugnja ca bi se naloži od starici i prućo. Ogonj bi se naloži na tleh.
Ne vajaju friški spuži, nikako ih se ne more olma skuhot. Stavi ih se u mrižu, ili u vriću, i jedna kita ili grona od cesmine da se ociste i da imaju co grist. Tako se ciste dvo-tri dona i onda ih se more kuhot.
Još i ovo: kal si ih pomoci u vodu, i sve pripermi za kuhot, neka se ne kuhodu noglo, nego malo pomalo, povećoje se ogonj da spuzi ostanu vonka kućice. Jerbo ako su se uvuceni u kućici imat ćeš muke za ih izvadit.
Spuži mogu bit modrijoki, oni su veći, mogu bit i manji, zovu se spuži, a mogu bi i nojmanji, zavijoci. Nojveći su kadunjoci, njih bi se nošlo u Hum, di je kaduje, ali ih već ni, nestali su. I nojmanji spuži se mogu skuhot, fini su za juhu, a nas nono Sibe ni ih nonke vadi nego bi ih nako griza i izi ih skupa sa korun.
Ako imoš spuži, malo veće spuži, koko može stat u jelnu ne veliku teću, opereš ih, dobro ih opereš, neka izlizu da ih je lašnje vadit kal ih skuhoš. Kal su dobro oproni i kal su izlizli onda ih butoš u brunzin. Šufigoš pomedoru, staviš sve ca je za stavit, kapule, luka, petrusimula, paprovice, mores se i papra. Sve staviš kako da kuhoš gulaš, somo misto mesa staviš spuže. Kal ih kuhoš ne staviš puno vode. Moreš butat bokun dobrega vina. Bez kumpiri spuži na brujet ne vajaju. Kumpiri se stave kal malo pokuhoju spuži.
Spuži se mogu i peć, na žeravu. Moja mati ih je vazda pekla kal bismo bili na lozje. Na žeravu koja bi ostala od ugnja ca bi se naloži od starici i prućo. Ogonj bi se naloži na tleh.
Ne vajaju friški spuži, nikako ih se ne more olma skuhot. Stavi ih se u mrižu, ili u vriću, i jedna kita ili grona od cesmine da se ociste i da imaju co grist. Tako se ciste dvo-tri dona i onda ih se more kuhot.
Još i ovo: kal si ih pomoci u vodu, i sve pripermi za kuhot, neka se ne kuhodu noglo, nego malo pomalo, povećoje se ogonj da spuzi ostanu vonka kućice. Jerbo ako su se uvuceni u kućici imat ćeš muke za ih izvadit.
22. Zec
Sal je malo zeci, malo ih ku ubije, more bi da su sve pobili. Baž se još more noć koji goder. Zeca friškega se ne kuho. Jedon don se darži nako, onda se odere, mora se zec malo izvonjat, ali jo to ne bi bila pustila, to mi ni bil drogo. U ledenicu more sto koko hoćeš. Kogo ga i ne odere kal ga meću u ledenicu, somo ga ocisti, izvadi mu somo kulin da ne smardi, a pod dlaku more sto u ledenicu koko te je voja. Oderon zec, ako ni u ledenicu, tuko se pomocit u kvasinu.
Zec je ukusan, ali kako ga ku iskuho. I jo son ga daržala u kvasinu ma to ni bilo dobro. To son cula od Palme, da ga tuko popeć. Maže se žeromadon. Za mažo buto se u tećicu kvasine, ulja soli i cukara. Mažeš ga dok se pece na gradikule. U grodu se more peć u škrivodu, u pećnicu. Ne smi se puno peć, ne smi se ispeć. Nojboje ga je popeć na gradikule. Kal se popece zec se nabodo lukon.
Pri smo ga pomocivali u kvasinu, pok ni vajalo ništa. Onda ga se isice i stavi se kuhot. Izriže se jelnu kapulu, stavi u maslinovo ulje, dodo se dobrega cornega vina, pul žmula, more se stavit malo dobrega prošeka, ako ga imoš. Bez cornega vina ne vajo zec. Stavi se ca tuko stavit, petrusimula, malo papra u zarnima, oriščića, neka miriše, a more se stavit i broketi. Jelnu kjicu žeromada se buto kal se kuho zec. Neku voli da se pripremi zec sa suhun manistrun, a niku sa njokima.
Zec je ukusan, ali kako ga ku iskuho. I jo son ga daržala u kvasinu ma to ni bilo dobro. To son cula od Palme, da ga tuko popeć. Maže se žeromadon. Za mažo buto se u tećicu kvasine, ulja soli i cukara. Mažeš ga dok se pece na gradikule. U grodu se more peć u škrivodu, u pećnicu. Ne smi se puno peć, ne smi se ispeć. Nojboje ga je popeć na gradikule. Kal se popece zec se nabodo lukon.
Pri smo ga pomocivali u kvasinu, pok ni vajalo ništa. Onda ga se isice i stavi se kuhot. Izriže se jelnu kapulu, stavi u maslinovo ulje, dodo se dobrega cornega vina, pul žmula, more se stavit malo dobrega prošeka, ako ga imoš. Bez cornega vina ne vajo zec. Stavi se ca tuko stavit, petrusimula, malo papra u zarnima, oriščića, neka miriše, a more se stavit i broketi. Jelnu kjicu žeromada se buto kal se kuho zec. Neku voli da se pripremi zec sa suhun manistrun, a niku sa njokima.
23. Pecene sardele
foto Boris Kragić
Kako ćeš ispeć sardele? Ocistiš ih i butoš na gradikule. Moreš i na ružonj, ku zno dobro nadit na ružonj. A nojboji ružonj od vrisa. Ocistis lustre, ako su lustravice, a imo ih i bez lustri. Nojboje su u jematvu, one vele sardele, joj, kako bi bile lipe. Pokujno Jelica Samarinina volila je da izgore, volila je ist izgorene sardele. A kal sardele izgore onda ne vajaju, a opet niku voli veće a niku manje pecene. U jelno kilo moglo je bi od dvodeset cetiri do dvodeset sedam sardel. Ne bi se okolo tega puno rasprovjalo, svak je zno kolike su sardele i koliko ih stane u kilo i ni bilo potriba balonce.
Bez sardel ne bismo mogli živit. Muj otac, u njega smo svi tukali lavorat, ni bilo lako, i ni do da se puno odmoro. Kal smo u Duboku bili u zeromod, onda je un po danu bro a po noći hodi u Komižu na sardele da imomo co za izist.
Bez sardel ne bismo mogli živit. Muj otac, u njega smo svi tukali lavorat, ni bilo lako, i ni do da se puno odmoro. Kal smo u Duboku bili u zeromod, onda je un po danu bro a po noći hodi u Komižu na sardele da imomo co za izist.
24. Lešo sardele, minčuni, šnjuri i bukve
Malo ih ku ji. Popri je kod nos to i stori Samarina, Kate je kuhola sardele lešo. Minčuni su dobri lešo, a sardele nisu.
Sardele lešo je lako iskuhot. Ocisti se sardele, i onda se postupi kako s drugun ribun. Malo vode se stavi, tako da pokrije ribu, niti toliko, maslinovo ulje se olma stavi, petrusimul i luk, dodoš soli i ništa drugu. Od ove mole ribe nojboji su šnjuri leso, a oni su dobri i peceni kako i bukve. Veli šnjuri i bukve su odlični.
Sardele lešo je lako iskuhot. Ocisti se sardele, i onda se postupi kako s drugun ribun. Malo vode se stavi, tako da pokrije ribu, niti toliko, maslinovo ulje se olma stavi, petrusimul i luk, dodoš soli i ništa drugu. Od ove mole ribe nojboji su šnjuri leso, a oni su dobri i peceni kako i bukve. Veli šnjuri i bukve su odlični.
25. Sardele u savur
Nojboje su sardele kal ih staviš u savur. Nojboje ih ispeć, a niku ih isfrigo, to ni tako dobro, ma opet kako ku voli. Ispeceš sardele, ne smidu bit prepecene, a ni sirove jer onda neće vajat. A kako se pripremi savur? Ne vridi savur bez kvasine, ali ih imo koji ga pripremaju s vinen, da ne bude žestoko, ako je ku bolestan. Po meni, kako bilo da bilo, brez dobre kvasine ni ni dobrega savura.
Soma nison nikal stovjala u savur sardele s glovima, glove bi in osikla. Nakun ca se sardele ispecu. ili isfrigodu, tuko osigurat veću pliću teću, ili veliki duboki pjat, i u teću ili pjat lipo postivat ispecene sardele. Volila son da budu boje ispecene, ma muj Bjože je voli da budu doboti sirove.
Onda tuko pripreit somi savur. Pripremo se u pasuru. Lipo se narize kapula na listiće i polije s bokun maslinovega ulja, ne puno, stavi se na ogonj i kal kapula somo bukun uvehne tuko dodat kvasinu i cekot da zakuho, ma ne dugo.
More se stavit i bokun papra ku voli. To se prilije priko u teću stivonih sardel.
Kogol dodo i nikoliko kapari ili cega drugega, kako petrusimul, da bude boji okus, ma savur je dobar son po sebi, i ne tuko mu ništa dodovat nego priko sardel butat grancicu zeromada.
Za težoka savur je bi zlotno izbina. Cekolo se da se oholodi, a moga je i brez frizidera trajot setemonu don, kako i kruh pecen u krušnuj peći. I ni bilo lipjega ićo, kruh iz krušne peći, bilo friški bilo stori, i sardele na savur. Tuko spomenit i to kako se i drugo riba more stavit u savur, ma ne znon zoc bi se skupo riba stovjala u savur kal su ol stu puti jeftinije sardele i stu puti boje na savur!
26. Pogaca
Misli se na pogacu sa slonin sardelima ili sa slonima minućnuma, u jelnu ric to je pogaca ol slone ribe. Sila smo je volili ma rilko smo je pekli, barenko mi pri Sibićovo - pekli smo je somo kal smo pekli kruh kal je bila upoljena krušno peć a to ni bilo lako - za veću krušnu peć kako je bila (i danas) postoji pri Sibićovo tukalo je imat šumice za lozit koda loziš molu japjenicu. Istina je da danas nikur tako ne pece pogace, nego skrivodu s pogacun buto da se pece u električnu pećnicu. Govore da je to jednoko, ma meni se pari da ni, i da se s pogacun iz krušne peći ne more mirit nelno drugo.
Evo kako ćeš ucinit pogacu. Ucinis tisto sve isto koda ćeš peć kruh, s birun. Dobro tisto ispetoš (za jelnu manju pogacu ni potriba puno muke) i kal iskisne razdiliš tisto na dvo dila, manji i veći. Tuko ih dobro razvojat sa lazanjuren: s većin dilen pokriješ dno skrivode tako da kraje digneš priko, somo bokun priko ruba ol skrivode. To će bit kroji ol gotove pogace. S manjin dilen pokriješ kal si stavi veći dil, pokri dno ol skrivoe i buto ca je potriba da pogaca bude pogaca a ne cagol drugu. Bjože i jo smo volili da u pogacu bude veće kruha, ma drugi ne vole taku pogacu nego da gurnji i dulnji dil budu tonki, bokun debji ol titsa za palačinke.
Olma tuko reć kako se dobra pogaca ne more ucinit brez dobrih slonih sardel ili minćuni, u nos se rece da su take slone sardele lipje ol parsuta. Drugo stvor su lipe friske pomedore, nase pomedore koje smo popri zvoli budulke, a danas pelati. Na dno skrivode kal je vej stavjenu tisto lipo se izrize kapula na listiće, zatin se pomedore izirzu uzduzno na komade i lipo slože na kapulu a na kraju se stavi ocišćeno slono riba, veće ili manje rib zavisno ol tega koko je skrivoda i za koko se svita pece, na koko će se kvadroti izrizot kal bude pecena. Kogol dodo i list dvo petrusimula. More i bokun papra, a ako se imo more se stavit i koja kapara, ma to je kako ku voli. Jo nojvolin pogacu kako son je jo cinila, ol tista za kruh, izrizone kapule i pomedori (danas niki cine solsu ol pomedori i to stovjodu na dno pogace, ma solsa je posebnu iće), i ocisćene slone ribe - za mene je to pogaca. I jo bi bila stavila bokun origana, ma u to vrime nismo znali za njega, a nismo imali pojma obo temu da se origano u nos zove mravinac.
Soma nison nikal stovjala u savur sardele s glovima, glove bi in osikla. Nakun ca se sardele ispecu. ili isfrigodu, tuko osigurat veću pliću teću, ili veliki duboki pjat, i u teću ili pjat lipo postivat ispecene sardele. Volila son da budu boje ispecene, ma muj Bjože je voli da budu doboti sirove.
Onda tuko pripreit somi savur. Pripremo se u pasuru. Lipo se narize kapula na listiće i polije s bokun maslinovega ulja, ne puno, stavi se na ogonj i kal kapula somo bukun uvehne tuko dodat kvasinu i cekot da zakuho, ma ne dugo.
More se stavit i bokun papra ku voli. To se prilije priko u teću stivonih sardel.
Kogol dodo i nikoliko kapari ili cega drugega, kako petrusimul, da bude boji okus, ma savur je dobar son po sebi, i ne tuko mu ništa dodovat nego priko sardel butat grancicu zeromada.
Za težoka savur je bi zlotno izbina. Cekolo se da se oholodi, a moga je i brez frizidera trajot setemonu don, kako i kruh pecen u krušnuj peći. I ni bilo lipjega ićo, kruh iz krušne peći, bilo friški bilo stori, i sardele na savur. Tuko spomenit i to kako se i drugo riba more stavit u savur, ma ne znon zoc bi se skupo riba stovjala u savur kal su ol stu puti jeftinije sardele i stu puti boje na savur!
26. Pogaca
Misli se na pogacu sa slonin sardelima ili sa slonima minućnuma, u jelnu ric to je pogaca ol slone ribe. Sila smo je volili ma rilko smo je pekli, barenko mi pri Sibićovo - pekli smo je somo kal smo pekli kruh kal je bila upoljena krušno peć a to ni bilo lako - za veću krušnu peć kako je bila (i danas) postoji pri Sibićovo tukalo je imat šumice za lozit koda loziš molu japjenicu. Istina je da danas nikur tako ne pece pogace, nego skrivodu s pogacun buto da se pece u električnu pećnicu. Govore da je to jednoko, ma meni se pari da ni, i da se s pogacun iz krušne peći ne more mirit nelno drugo.
Evo kako ćeš ucinit pogacu. Ucinis tisto sve isto koda ćeš peć kruh, s birun. Dobro tisto ispetoš (za jelnu manju pogacu ni potriba puno muke) i kal iskisne razdiliš tisto na dvo dila, manji i veći. Tuko ih dobro razvojat sa lazanjuren: s većin dilen pokriješ dno skrivode tako da kraje digneš priko, somo bokun priko ruba ol skrivode. To će bit kroji ol gotove pogace. S manjin dilen pokriješ kal si stavi veći dil, pokri dno ol skrivoe i buto ca je potriba da pogaca bude pogaca a ne cagol drugu. Bjože i jo smo volili da u pogacu bude veće kruha, ma drugi ne vole taku pogacu nego da gurnji i dulnji dil budu tonki, bokun debji ol titsa za palačinke.
Olma tuko reć kako se dobra pogaca ne more ucinit brez dobrih slonih sardel ili minćuni, u nos se rece da su take slone sardele lipje ol parsuta. Drugo stvor su lipe friske pomedore, nase pomedore koje smo popri zvoli budulke, a danas pelati. Na dno skrivode kal je vej stavjenu tisto lipo se izrize kapula na listiće, zatin se pomedore izirzu uzduzno na komade i lipo slože na kapulu a na kraju se stavi ocišćeno slono riba, veće ili manje rib zavisno ol tega koko je skrivoda i za koko se svita pece, na koko će se kvadroti izrizot kal bude pecena. Kogol dodo i list dvo petrusimula. More i bokun papra, a ako se imo more se stavit i koja kapara, ma to je kako ku voli. Jo nojvolin pogacu kako son je jo cinila, ol tista za kruh, izrizone kapule i pomedori (danas niki cine solsu ol pomedori i to stovjodu na dno pogace, ma solsa je posebnu iće), i ocisćene slone ribe - za mene je to pogaca. I jo bi bila stavila bokun origana, ma u to vrime nismo znali za njega, a nismo imali pojma obo temu da se origano u nos zove mravinac.