Vlastite pjesme
Naš vinogradBraćo draga, nije priča mala
vinograda radit nije šala. Vinograde, vinograde, to su teške muke, tu su naše smalaksale ruke. Ovako je svake godinice, zato naše ostarilo lice. Ostarilo pa se naborilo, a i cilo smalaksalo tilo. U polju se uvijek mnogo radi sa svim time propali nam vinogradi. Vinograde, za te se borimo, od malena po tebi radimo. Po tebi nam godine prolaze, al sad mladi tebi ne dolaze. Jer danas je takvo doba došlo, da sa sela sve je u grad pošlo: tko u školu, tko po nekom radu, svatko hoće da živi u gradu. Navrati se malko ljeti tek toliko da se sela sjeti, sa svojima malo razveseli, uprav onda kada grožđe zrije što je našoj djeci najmilije. Nek nam djeca budu živa i zdrava, vinograde, neka ti je hvala ! (Marin Oreb, Viška pjesmarica II. Samostan sv. Jeronima, Vis 1985. str. 127, pjesma 161) |
Cvijeće mojeSadim cvijeće u svom dvoru
za utjehu i za razonodu. Sadim cvijeće da poraste i procvjeta za dan prvi studenoga, kada ću ga ponijet tužna na grob milog čeda svoga. Sa svih strana vjetri pušu hoće cvijeće da uguše, hoće stručak da polome a ja ne dam da ga slome. Zalijevam ga preko ljeta, jedina mi ta utjeha. Idu dani, procvjetalo cvijeće, al mi dušu umiriti neće. Godinama neveselo srce moje jer ja nemam ruže svoje. Ubrah cvijeće i nosim ga na dan prvog studenoga da okitim ploču hladnu koja krije ružu mladu, koja nije procvjetala jer je rano uvenula. Suze moje zablistat će na studenu ploču past će gdje ostavljam cvijeće svoje. Počivaj mi, čedo moje! (Marin Oreb, Viška pjesmarica II. Samostan sv. Jeronima, Vis 1985. str. 126, pjesma 159) |
Padaj kišoPadaj kišo, padaj zdravo!
Zdravo padni i polijevaj, našu zemlju ti zalijevaj koja već je iscrpljena i od suše izmučena. Padaj kišo i pomozi ovoj našoj jadnoj lozi po cijeli dan što se peče, osvježi se tek na večer. Padaj kišo i osvježi, ovu sušu ti pobijedi. Osmi mjesec kad nastane, ako, kišo, ti ne padneš bit će - plamen! |
Poći u levanduOj levando, levando,
teško li te brati u vrućini ovoj jada ćeš nam dati. Kad smo bili mladi bila si nam mila, u nevolji našoj puno su vridila. Sad si nama dosadna postala jer se snaga naša otrgala. Osušit se hoćeš ti i tvoji klasi neće biti koga tko će tebe brati: dans mladi svi plaće imaju za tobom, levano, više i ne haju! (Marin Oreb, Viška pjesmarica II. Samostan sv. Jeronima, Vis 1985. str. 127, pjesma 160) |
Gospe našaGospe naša od Podšpilja
ti si naša majka mila! Malo nas je, al smo vjerni tvojoj svetoj uspomeni. Rođendan ti, majko, pravi osmog rujna dan je slavni. Vjerom našom te štujemo, od srca se radujemo. Molimo te, Gospe naša, ljubav tvoja, sreća naša. Mi činimo što možemo da te časno proslavimo. Tu pjevački zbor je pravi koji tebe vjerno slavi. Organ svira teta Fani godinama vjernik pravi. Tu svećenik naš je mili što nam Božje blagoslove dili. I bodri nas: majci Božjoj, sinu njenu, ostanite uvijek vjerni! Molimo te, majko mila, što si nama porodila Isukrsta sina svoga za spasenje svih grešnika, kog raspetog si gledala u žalosti sebi snagu dala. Podaj, majko, milost svoju u svakom našem teškom bolu. (Marin Oreb, Viška pjesmarica II, Samostan sv. Jeronima, Vis 1985. str. 89, pjesma 106) |
O VisuO moj Visu,
ti premili škoju, jošte svako ne zna tu ljepotu tvoju. Na pučini stojiš od (i?) morskih valova a nad tobom leti jato bijelih galebova. Oko tebe tvoje divne vale gdje se danas vikendice grade za turiste i kupače mlade. Vis, Komiža ljepota su tvoja nevesela pak ostaju tvoja mnoga sela. Cesta nova koja spaja Vis – Komižu. Još je ljepša cesta stara ča Podšpilje naše spaja. Da se malo proširila svakome bi bila mila. Kada prođeš preko polja brzo prođe glavobolja. Divan spomen na tebi nam osta al usprkos ti mnogo zaosta. (Dio pjesme o Visu. Marin Oreb, Viška pjesmarica III. Samostan sv. Jere, Vis 1987. str. 12 – 13, pjesma 3) |
U bolniciU bolnici ovdje stojim
svaku večer Boga molim, Gospu milu, njenog sina, Isukrsta gospodina: da mi dade svoju milost, da utješi moju bolest koja me je već dopala snagu moju otrgala. Patnica sam svog života, Isusova majko sveta, i žalosna sve do groba. Radi ćeri puna jada, koju sam ja izgubila, mladost njenu istužila. Gospe mila, daj mi jakost da ja bolest jako snosim i bolnicu da podnosim. Želim domu vratiti se, s mojim drugom sastati se, ostarjeloj majci svojoj (da je nađem živu u dvoru) koja o meni uvijek misli. Pomozi je, Bože mili! O bolnico, teška li si svakom. Daj im Bože da im bude lako! |
Gospina pjesma kad se pjevaGospina pjesma kad se pjeva
to najbolji je lijek i mome srcu utjehu će donijet. Jer moje srce bolno je sad i uvijek strepi na bol i jad. U crkvu ću poć, spokojstvo ću nać, srcu mome jedini spas. Gospe mila sina jedinoga gledala je raspetoga. Tješila je ona sama sebi bol, tešku ranu u srcu svom. Tješi ona boli sve, u nevolji doći će. Zapjevajmo vjerom svom, majci Božjoj jedinoj. Nek se njena pjesma ori, majci Božjoj ti se moli. |
Bože mili podaj kišuaTeško li je težak biti
kad mu sunce sve ispije a pomoći niotkuda. Cijelog dana sunce peče. Nije lako ni uvečer. Zemlja se je osušila, nigdje nema zelenila. Bože mili, podaj kišu! Lozu našu ti poškropi, zemlju našu ti natopi! Spasi Bože trud težaka, da mu kiša zdravo dođe, sretno da u polje pođe, da mu grožđe malo oživi, neka mu se srce smiri. O Isuse, ti se smiluj i težaka ti pomiluj! O Podšpilje naše milo O Podšpilje naše milo, kad smo bili mladi lipo ti je i veselo bilo. Povar sredine viškega si poja. Di je danas omladina tvoja? Već je prošlo puno lita i godina, eto već je peta decenija, kao jedon veli san smo snili za naše godine puno propatili. Sjetimo se mladići i divon usuda je dosti bilo. Puno lipih divnji, balarinih, muškardinih, puno lipih sinjorinih u Borovik i u Ženuglovu, lipoticih. Kortejali, zabovljali, toncoli i sve non je bilo puno lipo. Mlodi su pod ponistrun divnjima kantali, u grupe se skupjali, i svake lipe pisme kantali. Kad bi duša parvi od maja kortejonti su kortejontima pod ponistru cviće kroli i nosili. Od nedije smo išli na misu dosti mladići, stariji i mlaji, pjevči je bilo puno, muških i ženskih. Kad bismo išli na vecernju, onda bismo bili šetali po cesti uz pratnju kortejonti i prijateji. Puno bi nos bilo. Kad bi se mladić i divnja zarucili nojpri bi išli na misu u crikvu, Muški je parvi iša, onda je ženskuj do vodu. Kad se dospije misa onda bi izošli, pok bi se čestitalo kad izojdu vonka. Kad dujdu doma išli su na obid u ženske i tako bi se sve lipo gledolo. Ni bilo rastovjonjo, nego bi se posli oženili. A danas je sve napoko danas vej ni mlodih. Na tanac smo hodili u poklade. Matere nisu pušćale ćeri bez sebe Kad se dospije tanac onda bi nos mati bila pratila. Ni bilo kako sad. Meso smo ili tri puta na Molu Guspu, Božić i Uskars. Kad bi bila Bolnjo vecer, skupa se vecerolo, svi zajedno i molilo Boga. Imali smo komine. Otac bi naprvi bolnjok od borovine. Ucini na njemu tri križa. Na njemu se stovjalo omenduli i orihi. Bilo bi se umislo ruzonki s mendulima. Kad bi se vecerolo otac bi poškropi boljnjok kršćenun vodun i zlamenovo ga tri puta. Niku vrime kad je bilo pri rata nismo imali ni sole. Toncoli smo u Andricinu kuću. Bila son jo divnjica. Pena son ucila toncot. Onda ni bilo ni harmoniki. Pokujni Pavulin Deretija, sviri je harmoniku na usta. I tako se to zvonilo, pri svićun svitlilo. Ni bilo ni regali ni viseći kredenci ni tapeti po zidu ni po podu. Vriće smo šili i izbilivali. Lušija se kuhola od luga. Ni bilo deterđenti. Kako i kad smo fregali gledli smo komu će se lipje bilit pud. Visili smo sude po zidu na skancijima. Sve je bilo lipo i dobro. Kad smo bili mlodi. Kad son jo bila mloda, molo, bili su mi puno siromašni roditeji Nisu mi mogli kupit ni komad robe. Morala je mati molit doli u sjora Katice da me uzme na zurnotu somo petnaste godišć son imala. Ako ću kupit jednu mohramu soma sebi ili komad robe, vajalo je da mati ide molit i prat ako će me vazest na žurnotu. Evo, danas je malo boje, ma mi, eto, nismo zadovujni jer famija nisu kod nos. I još jedno, ćapala me je žalust. Jedno to, somi smo ostarili i ca moremo već? Ili tako ili gore! (zabilježio u magnetofon Vinko Sviličić Samarina oko 2000. – snimio na CD 2015.) |
MarijoNe ostavi nas Marijo!
Marijo, vrati se, k nama obrati se. Mi griješnici tebe smo uvrijedili. Marijo, ne ostavi nas! Na putu, u poslu, bilo kud, Blagoslovi ti naš trud! Vjerom i srcem svim molimo te mi. Marijo, Marijo! Rajska jesi ti. Jedina Božja naša mati. Bez grijeha začela. Isusa, Boga, rodila. Marijo, Marijo! Majko Božja, Marijo! U boli i muci tješi nas. S desne strane naše stoj, Majko naša molimo te mi. Marijo, Marijo, budi s nama Marijo! |